Blog Details

NE OKREĆI SE, UNUČE MOJE DRAGO...

Jedan dedo pripovjeda ....

U   vrijeme   Pandemije   korona   virusa   najljepše   dane   u   sumornoj
svakodnevici  provodili smo  na selu. Te duge nezaboravne šetnje stazama
djetinjstva - gotovo pa svaku od njih -  uljepšavao je moj unuk, koji me je,
prolazeći     stazama,   zaraslim   u     korov   tokom   rata   i   poratja,   stalno
propitivao o prohujalim vremenima.

- Znaš li ti, unuče moje drago, koliko godina ima jedno stoljeće, pitao sam
ga.

- Ako je sto godina sto-ljeće - onda ti se samo kaže, lakonski odgovara
unuk.

- A znaš li ti, moj dragi unuk -  nastavlja mu dedo svoju priču - da je ovo
mjesto,   prije   pet   stoljeća,   imalo   oko   šesto   stanovnika,   dvadesetak
zanatskih radnji i  sedam bogomolja, da je na njegovim pašnjacima paslo
travu svakodnevno na hiljade krava, ovaca i konja....

- Sad evo znam. A koliko sada u ovim selima ima ljudi, propituje dedu
mlađi sagovornik.

- Daj mi malo vremena da saberem i oduzmem...
I, ne okreći se, unuče, idi, samo idi, savjetujem ga.
Pa računam – u svakom selu – po desetak porodica, puta tridesetak sela i
zaselaka  jednako je tristo.

- Izračunao sam. Oko tristo ljudi...Idi, idi i ne okreći se unuče.

- Znaš šta dedo...Slušao sam te često, kad   god ovako hodamo, kako
govoriš -  ne okreći se, sine.  Zašto me tako često upozoravaš...

- Zato što su staze uske, kamenjar je, pašćeš. A, znaš li otkud ove riječi i
ko ih je izgovorio nekada davno, prije više od jednog stoljeća, pitam
unuka.

- Pričaj, djede, pričaj, nezasito odgovara unuk.

- Ovako, drago dijete. To ti je roman...Znaš li šta je roman...

- Pa, knjiga.

- Upravo tako. Taj nezaboravni roman za djecu napisao je pisac po imenu
Arsen Diklić, koji je živio u prvoj polovini dvadesetog stoljeća. Znači –
između 1900. i 1955. godine. U tom  romanu pisac govori o dramatičnom
bježanju oca i sina pred neprijateljima, koji su ih progonili. Kada su gotovo
pa stigli do teritorije gdje nema neprijateljskih vojnika, ocu je ponestalo
snage, a sin se, trčeći, stalno okretao i gledao hoće li otac stići ili će ga
tako iscrpljenog i umornog sustići  vojnici. Bila je to borba na život i smrt....

- I...jesu li se spasili, pita unuk.

- Nažalost, otac nije.  Kada je vidio da ga sustižu neprijateljski vojnici, otac
je počeo  dovikivati sina govoreći mu – bježi, bježi i – ne okreći se sine, a|
onda je sam nastavio trčati drugom stazom u namjeri da goniče usmjeri
prema sebi. Oca su sustigli neprijateljski vojnici i odveli, a sin je uspio
umaći na slobodnu teritoriju.

Žrtvovao je svoj život radi života svog djeteta.
Unuk je ušutio. Nije ništa pitao.
Sjeli smo na obalu rijeke i dugo, dugo nijemo zurili u riječni brzak, koji se
hrvao sa  bujnim izdžikljalim riječnim travama.

Završava svoju priču jedan dedo....

Kontakt

ABC Djeca
444 N. Michigan Avenue
Suite 1200
Chicago, IL 60611

Phone: + 1(800) 619-2940

Kontakt