GORAŽDE – KAKO TO GORDO ZVUČI

Korak po korak i evo nas na putu za Goražde. Privredni, kulturni i sportski centar Podrinja i grad iznikao na obalama hitre Drine.

Historičari i arheolozi se utrkuju u tvrdnjama da su u prahistoriji i  Kamenom dobu  goraždanske naseobine Popov Do, Zupčići i Podhranjen  bili razvijena naselja i da je baš ovaj prelijepi grad bio raskrsnica brojnih puteva, koji su vodili prema znamenitim gradovima i naseljima tog vremena. 

Prije desetak godina u goraždanskom naselju Hubjeri otkriveni su ostaci rimske vile, stare više od hiljadu i osamsto godina! Zato ne čudi stručnjake, koji obilaze i istražuju ovaj grad i njegovu okolinu, da duž rijeke Drine stalno iznova otkrivaju  antičke spomenike.

Ovdje, u priobaljima Drine, hiljadu tristo devedeset i sedme godine izniklo je rimsko naselje. Od tada, do danas, prohujalo je šesto trideset godina, u kojima se naselje razvijalo i izrastalo u važno središte Podrinja i države Bosne. 

Dragi čitaoci, podsjećam vas da je grad Goražde smješten na istočnim obroncima planine Jahorine, na nadmorskoj visini od 345 metara. Bosansko-podrinjski kanton čine tri općine: Goražde, Prača i Ustikolina. Grad se razbaškario  na obje strane rijeke i vezan je prelijepim drinskim mostovima. 

Sve donedavno, goraždanska općina važila je za jednu od najrazvijenijih u bivšoj zajedničkoj državi Jugoslaviji! U to vrijeme grad se širio iz godine u godinu duž puta  prema Foči i Sarajevu.

Grad okružuju brda Mišjak, na jugozapadu, Biserna na Jugoistoku, Samari na jugu, Gubavica na zapadu i Površnica, na sjeveru. Zanimljivo je da rijeka Drina, nizvodno od grada, na oko jednog kilometra, zapravo gubi svoj identitet i prelazi u umjetno jezero!  

Iz Goražda putevi vode preko Rogatice i Romanije, prema Sarajevu, te prema Jadranskom  moru i gradu Dubrovniku. Ne čudi stoga da su Rimljani koristili te puteve na svojim putovanjima prema Turskoj i drugim zemljama. 

Goražde je imalo i željezničku prugu uskog kolosijeka prema naselju Ustiprača, i dalje, prema Višegradu i Srbiji, izgrađenu 1939. godine, a od posebnog značaja je i izgrađeni put prema Tjentištu, Čemernom, Gacku i Dubrovniku, koji je izgrađen daleke 1958. godine.

Kako tada, tako i danas: Goraždaci su uvijek bili i ostali odani svome gradu. Branili ga i gradili, umivali i hranili, a on, svakoga dana, u svakom pogledu, izrastao u sve veći i veći grad.

Bili su znani u prošlosti, a znani su pogotovo  danas. U grad na Drini  stižu godinama predstavnici  renomiranih njemačkih, austrijskih, španskih i ruskih  kompanija i razmjenjuju sa goraždanskim pregaocima znanje, pomažući na taj način izrastanje ovog grada u veliki graditeljski zamak na Drini.

Nosioci razvoja su metalna i tekstilna industrija, koje opslužuju vrijedni radnici, iz svih podrinjskih sela i zaselaka goraždanskih.   

Tu su, rame uz rame, i kompanije Unis-Ginex, Pobjeda-Rudet Technology, Emka Bosnia, Emka i Jusri, Prevent, Prevent Components, Prevent Safety, Onimprom, Lepenica Company, Kompanija Okac, AC Unity i brojne druge goraždanske firme.

Nesumnjivo da je prednost Goražda i Goraždaka nad drugim gradovima bila i ostala - bogata industrija, tako da su mladi imali i imaju od koga učiti i usvajati nova poslovna saznanja, te nastavljaju sa uspjehom širenje grada i njegovo izrastanje u veliki privredni  centar pomenutih dviju nosećih industrija. 

Tim putem hode i radnici u goraždanskom privrednom naselju Vitkovići, gdje se rađa ogromna poslovna hala TVC d.o.o, u čije podizanje investira Njemačka. 

Očito, goraždanska družina tamošnjih privrednika, okupljena oko Udruženja  poslodavaca Bosansko-podrinjskog kantona, zna kuda i kako hodi! 

Jedna od najpoznatijih i najvećih kompanija je firma svjetskog glasa, nadaleko čuvena “Bekto – Precisa”, vlasnika  Redže Bekte! 

Putnici namjernici, koji  četo prolazi ovim krajem, uživaju gledajući nove fasade modernih kompanija, na obje obale rijeke Drine, koje niču kao gljive nakon kiše. 

Podižu ih  ruke vrijednih Goraždaka. 

Nevjerovatno kakvi su genijalci ti drinski graditelji! 

Svakog mjeseca jula hiljade gostiju preplave i Goražde i Drinu. I neće kući po vazdugo ljeto.

 Lijepo im. 

A i što bi, kad im cijelo ljeto traje manifestacija “Drina-Prača”.

Deset splavova po vazdugi ljetni dan, pa čak i noću, voze tamo - ovamo.

Sa svakog od njih dopiru pjesme i graja znanih i neznanih gostiju.

Centralni događaj turističke ljetne sezone ovdje je tradicionalni "Internacionalni Festival prijateljstva", koji se održava pod sloganom: "Prijateljstvo, druženje, igra i zabava". 

Unutar njega - nema šta nema!

Ovaj festival odvija se od prvog do desetog avgusta i predstavlja sintezu različitih kulturnih dešavanja. Turisti iz mnogih evropskih zemalja u sve većem broju, svake godine, pohode Goražde i uživaju u njegovim čarima. Posebna je priča goraždanski meni. Sve moguće i nemoguće pite, svježa riba, jagnjeće pečenje i na desetine drugih jela, koje prate nadaleko poznati goraždanski sokovi, iscjeđeni  od najboljih voćki na svijetu. 

Gornji tok čarobne rijeke Drine sačuvan je od svih zagađivača, što je osnovni preduslov da, pored ravničarskih vrsta, žive i najzanimljivije salmonidne vrste riba, interesantne ribolovnim sladokuscima. 

Pa onda sva ta šumska bogatstva i lovni reviri. Malo ko od turista ne zna šta je "Kriva Draga" ili gdje su i  šta su prelijepe  “Bijele vode”, gore visoko, u goraždanskim brdima.

Pamte Goraždaci i brojne umjetnike i svakovrsne znalce. U znak sjećanja na poznatog goraždanskog pjesnika i kompozitora Radeta Jovanovića, u Goraždu se održava festival pjesme i sevdaha pod njegovim imenom.

 Pa onda, bljesne sunce nad Drinom i “zakotrljaju” se “Dani Isaka Samokovlije”, jednog od najistaknutijih bosansko-hercegovačkih  književnika i pripovjedača.

I to nije sve. Godinama Sajam "Dani jabuke" privlači pažnju brojnih gostiju iz zemlje i svijeta. Bitno je da je Goraždu vraćen status najboljih voćara!

Goraždaci puno pišu, a bogami i puno čitaju. Kažu: primjetili turisti naše čitače, pa i oni, u sve većem broju, svraćaju u goraždansku biblioteku i  listaju napisane knjige o ovom gradu i zemlji Bosni. I Hercegovini.

U pauzama čitanja mnogi turisti “protegnu” noge obilazeći tri nekropole sa stećcima  u naseljima Hrančići, Kosače i neolitskom goraždanskom selu Lugu.

O goraždanskim sportovima - da i ne govorimo. Uz planinarenje, splavarenje i nogomet, tu su i  karate i rukomet u vrhu interesiranja prosječnog Goraždaka, ali i gostiju sa sve četiri strane bjelosvjetske.

Međutim, sve to nije dovoljno, ukoliko se žele proširiti turističke vizije u  Bosansko-podrinjskom kantonu. Iako Goražde ne raspolaže pozamašnim potencijalima za razvoj turizma, stiče se utisak da brojni, pogotovo turistički i historijski resursi, nisu u cijelosti iskorišteni. Očito, nužno je aktivirati mnoge kvalitetnije turističke sadržaje, kako bi ponuda dostigla očekivani nivo.

U Kantonalnoj Turističkoj zajednici svjesni su da se konačno moraju aktivirati poslovi iz ovog domena tokom cijele poslovne godine, jer se pokazalo nedovoljnim  dosadašnje oslanjanje samo na ljetnu turističku sezonu. Jasno je da turiste na ovo područje najviše privlači splavarenje, od Ustikoline do centra grada Gražda. 

Riječ je svakako o jedinstvenoj svjetskoj atrakciji. Stoga će turistički zvaničnici morati nadograđivati sadašnju ponudu, pogotovo kad su u pitanju uređivanje  kupališta, šetališta i zelenih površina, koje bi svojom atraktivnošću privukle znatno veći  broj turista, ali i goraždanskih šahista, koji i danas šetaju sa šahovskom pločom pod rukom, čekajući da se pomoli “žrtva” ove prelijepe igre. 

Tu su, naravno, i brojne goraždanske kulturno - historijske znamenitosti, a veliki resursi naziru se  i u sportskom ribolovu na dvjema rijekama - Drini i Prači. Turističke vidike uljepšalo bi i temeljito korištenje resursa lovstva, planinarenja, obilazaka spomenika  i arheoloških područja, koja svjedoče o bogatstvu prohujalih vremena na ovim podrinjskim prostorima. 

Mnoge turiste interesira i prelijepa goraždanska džamija “Kajserija”, koja predstavlja poklon naroda Republike Turske i istoimenog turskog grada.

Tu je naravno i “Most ispod mosta”, simbol otpora , kao i niz izletišta, poput  nadaleko čuvenih "Rorova", a tu je i nekropola stećaka Goršić polje, koja se nalazi na listi svjetske baštine UNESKO-a. 

Nedaleko od samog centra grada, u mjestu Donja Sopotnica, smještena je i Crkva Svetog Georgija.

Treba razmišljati i o ekstremnim sportovima, forsiranju brdskog biciklizma, te znatno većim ulaganjima u razvoj seoskog turizma.

Uz slavnog poduzetnika Redžu Bektu, goraždanskog privrednika svjetskog glasa, mnogi će vas pitati: 

-A, znate li da je Isak Samokovlija takođe naš čovjek? 

 Pa pjevač, čak i na  Evroviziji Elvir Laković – Laka, rođeni Goraždak.

 Pa… Emir Bukovica, Aziz Gluščević Zisko i brojni drugi, znani i neznani umjetnici.

A, nakon svih ovih imena, da vam šapnemo na uho da su goraždanski  partneri, zamislite - njemačka “Gera” i Mettmann i iranski Maragheh…

I svakog ljeta neko novi stigne. 

I uvijek poneko i ostane. 

I kad sve saberem i ponešto oduzmem – uvijek mi ostanu gole činjenice:

Goraždaci imaju velika srca i čiste  duše, pune topline, koje su pouzdan temelj za razvoj turističke i drugih privreda i ljepše budućnosti Grada Goražda i njegove okoline, koja blista, poput slikarskih platana, mašući nam sa rijeka Drine i Prače. 

Najzad, ne preostaje nam ništa drugo nego da i vas, poštovani čitaoci, koji se svakog mjeseca okupljate u sve većem broju oko naše znamenite građevine, koja se zove “ABC Djeca”, svratite i u Grad Goražde, sa vašim najdražim, recimo…već za odmor naredne 2023. godine, ali i u druge  bosansko-hercegovačke gradske i seoske bisere graditeljstva! 

Da dođete i uživate u ljepotama bosansko-hercegovačkim. 

 Bićemo strpljivi i čekaćemo vas…

I mi i Grad Goražde.

Zabilježio Velid Džindo