AKTUELNOSTI
SAMONIKLA TVOREVINA BOSNA I HERCEGOVINA
Posljednji mjesec u dvije hiljade i dvadeset i drugoj, poput pospanog sunca, tetura umorno iza bosanskih brda. Još jedna godina odlazi u nepovrat.
Cijelu minulu dvije hiljade i dvadeset i drugu istočni i zapadni politički susjedi, bavili su se, nažalost, nama, ne prezajući od izmišljotina i negacija činjeničnog i historijskog stanja u ovoj zemlji.
Hrvatskom predsjedniku najbolji odgovor poslala je iz Zagrebačkog sveučilišta doktorica Nada Klaić, koja je, da Vas podsjetimo, 1989. izdala knjigu pod naslovom „Srednjovjekovna Bosna“ i na taj način je svim historičarima naučno dokazala da Bosna nije nikad pripadala ni srpskoj ni hrvatskoj zemlji! Doktorica Klajić je nadaleko poznata historičarka, posebno kad je u pitanju srednji vijek.
Država Bosna je, prema Nadi Klaić, samonikla tvorevina kakve su bile Hrvatska, Raška i Duklja. Dokazala je cijelom svijetu da “…hrvatski i srpski historičari nemaju osnova da tvrde da je Bosna pripadala bilo kojoj strani”.
Zašto se krivotvori historija ranog perioda srednjovjekovne Bosne? Njena je teza da je Bosanska država, među svojim susjedima, najstarija država i objavila je vidljive i potpuno jasne tragove i činjenice o dugogodišnjem postojanju Bosanske države.
Podsjetila je javnost na ovim prostorima da je Vizantija vladala Bosnom od 1167-1180. godine. S njenom vojskom stigao je u Bosnu veliki broj pristalica bogumilske vjere. Oslobodivši se vizantijske vlasti, Kulin je uzeo titulu bana, kako su se oduvijek u Bosni i nazivali njeni vladari. Bogumili su podjednako protjerivani od tadašnje ‘istočne’ i ‘zapadne’ crkve. Još za vrijeme Nemanje Bogumili, koji su dolazili iz Bugarske, bili su brutalno proganjani. Istom su tretmanu bili izloženi i za vrijeme njegovog sina Stefana Nemanje, zvanog Stefan Prvovjenčani, koji je vladao od 1196 do 1228. godine.
“… Na velikom Saboru, u gradu Žiči 1221. godine, donesen je dekret velikog župana Stevana Nemanje, koji je nalagao “istrjebljenje Bogumila”. Mjere su bile zvjerske i u praksi su značile: konfiskacija imovine i progonstvo. Bogumili su bježali na sve strane, a ponajviše u susjednu Bosnu”, zapisao je Aleksandar Solovljev, u svome djelu “Svjedočanstvo pravoslavnih izvora o Bogumilina na Balkanu”, a to isto potvrđuje i Ćorović u svom djelu “Istorija Jugoslavije”.
Srednjovjekovna Bosna bila je stvarno utočište svih progonjenih, koji su bježali najčešće zbog vjerskih uvjerenja.
Nisu poznati detalji kako je Kulin ban uopće došao na čelo Bosne, ali se pouzdano zna da je njegova vladavina trajala od 1180 do 1204. godine. Vjeruje se da je u vrijeme kada je Vizantija vladala Bosnom, s’ njenom vojskom, stigao u Bosnu veliki broj pristalica bogumilske vjere. Oslobodivši se vizantijske vlasti, Kulin je uzeo titulu bana, kako su se oduvijek u Bosni i nazivali njeni vladari. Za vrijeme Kulina bana širenje bogumilskog učenja u Bosni uzelo je toliko maha da ga je i on sam prihvatio zajedno sa svojom porodicom, rođacima, dvorjanima i oko desetak hiljada podanika, pa tako Bogumilstvo banskim aktom postade državnom vjerom Bosne.
Ban je dobro znao da samostalnost Bosne može očuvati samo oslanjajući se na Bogumile. S druge strane, tadašnji Papa je bio jako uznemiren na pojavu tolikog broja Bogumila u Bosni. U oktobru 1200. godine papa naređuje ugarskom kralju Emeriku da poduzme sve potrebne mjere, kako bi prisilio Kulina bana da prihvati katoličku vjeru, a ako to ne učine, da se svrgne.
“Heretici se moraju iz cijelog kraljevstva protjerati, a imanja im se moraju zaplijeniti”, stajalo je u nalogu tadašnjeg pape.
Emerik je to dobro razumio i kao vjerni sluga katoličke crkve, krenuo na Bosnu. Inače, u državi Bosni su u tim vremenima živjeli samo Bogumili, koji su po dolasku Turaka promjenili vjeru i postali muslimani.
Je li se išta u državi Bosni promijenilo od vremena naših predaka Bogumila ?
Izgleda da nije!
- I dalje su Vizantinci napadali preko rijeke Drine, a pridružili su im se i Latini, koji su prelazili preko rijeka Save i Une. Vremenom su se i jedni i drugi udruživali protiv Dobrih Bošnjana i viđali su se zajedno u Banjaluci, Beogradu, Bijeljini i drugm krajevima i gradovima, zapisala je Nada Klajić.
Bosna je očito, u to vrijeme, bila i ostala svoja na svome parčetu zemlje bosanske! I tada, kao i sada, vladari iz susjednih zemalja svraćali su povremeno na područje Bosne, ali su rijetko kada zanoćivali u toj državi.
Kako tada, tako i danas.
Sličnost sa ovim našim vremenom je naprosto neupitna i golim okom vidljiva!
Zabilježio Velid Džindo
