CRNORIJEČKA VISORAVAN BEZ PTICA

Ne znam da li se slažete samnom, ali, čini mi se da nema na dunjaluku ljepših sela - od svakog etno sela! Obišao sam službeno mnoga od njih i nikako da odaberem meni najdraže i najljepše. Ima tu, naravno, pomalo i nekog pretjerivanja, ali, da je sve nekako skladno, poput katarske igre brazilskih nogometnih čarobnjaka  – jeste, dragi naši čitaoci, jeste!

Nedavno sam posjetio Etno Begovo selo, koje se upravo nalazi na području Crnoriječke visoravni, koja je godinama zapravo nazivana Nišićkom!  Udaljena je iz pravca Olova petnaest, a iz pravca Sarajeva trideset i pet kilometara i nalazi se na hiljadu metara nadomorske visine.

  

 

Naselje Crna Rijeka dobilo je ime po istoimenoj rječici, a u novije vrijeme ovaj kraj mnogi prepoznaju po uzgoju žitarice heljde, koja je zasijana  na preko hiljadu  duluma plodnog i rodnog zemljišta! 

U ovom kraju  naša muzička zvijezda Halid Bešlić jedno vrijeme je razmišljao da na tom prelijepom prostoru uzgaja ergelu rasnih konja.

Ne znam da li još uvijek razmišlja, nisam ga pitao…

Pošto je Crnoriječka visoravan bila u vrijeme agresije na našu domovinu važno bosansko bojište, jer je tim pravcem vodio  agresorski rezervni vojni koridor, koji je spajao Višegrad – Rogaticu - Sokolac i Olovo, sa planinom Ozren, nekoliko intelektualaca iz tog kraja zatražilo je 1993. godine od mene, kao ratnog reportera, da u svojim ratnim izvještajima ne nazivam više tu visoravan Nišićkom, nego Crnoriječkom, pošto su Nišići obični zaseok, a Crna Rijeka nepregledna ravan. Poslušao sam stanovništvo i do kraja rata oslovljavao sam to ratište crnoriječkim u svim mojim dnevnim izvještajima, i to onako kako nalažu logika i geografska stvarnost. Zanimljivo je da tamošnje stanovništvo i danas tvrdi da se nakon trogodišnjeg intenzivnog granatiranja tog područja, još uvijek nisu vratile ptice!

Eh, sad je vrijeme da pokucamo na vrata ovdašnjeg Etno Begova sela, koje je građeno od posebnih – originalnih  materijala, od kojih su neki stari više stotina godina. Na oko hiljadu i četrsto metara nadmorske visine, duboko u šumi,  razbaškario se ovaj unikatni kompleks Etno Begovog sela, izgrađenog u duhu bosanskih planinskih sela. Kao i drugdje, diljem lijepe Bosne ponosne, i na Crnoriječko-nišićkoj  visoravni, jedno jutro, osvanu novo novcato Etno selo! Vrsni majstori podigoše čaršiju, razasuše se brojne kuće i kućice, a nađe se mjesta i za džamiju, i to u sred etno sela.

Čist zrak i prekrasni prirodni ukrasi posvuda okolo čine  selo prelijepim  mjestom za druženja i uživanja. Nedaleko odavde nalazi se i znamenita pećina Bijambara i nezamislivo je doći u Etno Begovo selo, vidjeti Crnoriječku visoravan, a ne posjetiti nadaleko poznatu pećinu.

A pošto je ovo etno selo još i Begovsko, razumljivo je da će vam svi konobari u glas reći kao služe samo bosanska izvorna jela. Uvjerili smo se i sami da se jela pripremaju baš na poseban  način i sa toliko kulinarskog smisla i zadovoljstva. 

Uz domaće jelo “idu” naravno i domaći sokovi, iscjeđeni baš ovdje, u crnoriječkim  kućama i podrumima.

A kada se lijepo potom rahatlenišete, popijete kahvu, ispijete sve sokove sa stola i napokon ručate domaću hranu, domaćin će vas, onako toplo, kao u sred ljeta crnoriječkog, ponuditi da krenete  u - branje ljekovitog bilja i gljiva, zatim na planinarenje – potom da posjetite farme i učestvujete i sami u njihovom radu, a potom da se čamcem, otisnete  na rafting, istina samo jednom godišnje, ali doći će ako Bog da i ljepša vremena, u kojima će se moći više provoditi vrijeme  u ribolovu, sankanju i vožnji biciklom.

Sve je ovdje “…made in Crna Rijeka”, pa i flora i fauna!

 Pa i konji…

Kako maloprije rekosmo, ovdje, na brojnom i nepreglednim crnoriječkim brežuljcima i prostranstvima, ergela konja i konjički klub osnovani su podavno. Kažu da se ovdje  uzgajaju najbolji trkaći konji u regionu!

 

“Ovdje, najčešće dođem kad poželim zehru mira”, kaže Halid Bešlić, legendarni narodni pjevač kakvom nadaleko nema ravna.

 

 

Uz to, u ovom zelenom Džennetu, bogatom raznim ljekovitim biljem,  prave se mehlemi i kreme za kože prve klase. 

Crnoriječka visoravan vrvi od ljudi. Ali i od životinja, dodaje mi Hamo,  turistički poslenik, koji često sa svojim gostima svrati na Nišiće, ali i u Crnu rijeku. On nam ispriča kako u ovdašnjim šumama “stanuju” mahom  vukovi, lisice, divlje svinje, medvjedi, čak i lasice, poneki jelen, kao i opaka divlja mačka i zalutali dugouhi zekan… 

Kad su u pitanju ljekovite biljke, ima sasvim dovoljno kamilice, nane, kunice i majčine dušice, a sa šumskih proplanaka osmjehuju vam se i jestive gljive i druga prirodna dobra i slastice.

Tu se nalazi i Zaštićeno područje „Bijambare“, koje se trudi da očuva prirodne vrijednosti i bogatstva, te geološka, hidrološka i biološka  dobra raznorazna, ma šta to sve značilo.

Ali, tu, na ovom bisernom prirodnom ćilimu postoji  i pravi pravcati  “ćiro”, kojim se možete provozati do lokaliteta Bijambare, a malo dalje, u olovskim Dolovima, nalazi se nekropola stećaka, koja broji trideset i devet  kamenih sanduka, na kojima su vidljive i spirale, rozete, ljiljani, zastave i drugi motivi. Stećci su jako dobro obrađeni i očuvani, a postavljeni su u pravcu istok-zapad. Ovdje nam kažu kako je nekropola premještena u Bijambare prije desetak godina i da nosi status nacionalnog spomenika Bosne i Hercegovine. 

Prošetali smo potom kroz mirisnu borovu šumu, do planinske kuće i bijambarskih pećina. Obišli smo Srednju pećinu, koja je osvijetljena i kako bismo se mogli nauživati u stalaktitima i stalagmitima. Kao i u drugim pećinama, i na ovim  bijambarskim  možete s uživanjem sejriti prirodne formacije, koje su prilično impresivne po svojoj ljepoti i jedinstvenosti i zovu se stalaktiti i stalagmiti. Pećina se sastoji od četiri dvorane, koje su povezane uređenom stazom, dugom oko pola kilometra. Posebno je zanimljiva četvrta dvorana, koja je, radi svoje akustičnosti, poznata i pod nazivom „koncertna dvorana“.

Srednja pećina je od decembra do aprila zatvorena za posjetioce. U takozvanoj Gornjoj pećini pronađena su oruđa i oružja, koja svjedoče o praistorijskom čovjeku. 

Saznadosmo, uz ostalo,  da posjetioci, koji to naravno  žele, mogu  nakratko da  prožive autentičan način života seljana; mogu volonterski učestvovati u raznim aktivnostima, poput: branja ljekovitog bilja i gljiva, čuvanja ovaca, košenja trave, posjetiti farme i učestvovati u njihovom radu, baviti se ribolovom, pletenjem ili pripremanjem zimnice.

Pruža vam se takođe prilika da makar jedno popodne odspavate u Bijambarskoj pećini ili ako baš hoćete – da provedete noć u jednom od četiri originalno uređena bosanska apartmana ! Osobno misim da će vam boravak u Etno Begovom selu ostati u trajnom sjećanju!

Isto tako, ostaje u pamćenju i boravak u Gornjoj pećini, rasadnikom fotografija za sva vremena.

Riječ je dakako o najstarijoj pećini na prostoru Bijambara.

Među životinjskim fosilima, posebno ćete vjerovatno i vi kao i mi,  zapamtiti pećinskog medu. Osim njega, u  pećini su pronađeni brojni nožići, strugala, grebala i drugi alati. Većina njih izrađena je od kamenog stijenja.

Inače, ova pećina predstavlja arheološko nalazište iz doba Paleolita.

U gornjem sloju nađeni su i komadići keramike, za koje se smatra da pripadaju kasnom bronzanom dobu.

Ukoliko imadnete dovoljno raspoloživog vremena za obilaske, mi vam savjetujemo da obavezno odete do herojskog olovskog sela Bakići, gdje je rođen heroj i branitelj ovog kraja Senahid Bolić Bolo…U blizini je izletišt Kamenica, u kojem se smjestio jedan od najmisterioznijih spomenika, koje ćete vidjeti u našoj prelijepoj domovini.

Riječ je o kamenom obelisku. Prema nekim istoričarima,  izgrađen je u 14. stoljeću i to rukom prvog kralja Bosne, Tvrtka prvog Kotromanića. Nama nije mogao niko od domaćina pojasniti zašto je Tvrtko I sam odlučio izgraditi Obelisk u sred šume u Bakićima, ali postoji zanimljiva legenda o tome. Prema njoj,  Tvrtko Prvi je otišao bez pratnje u  lov na divlje svinje i u tom lovu ga je ranila divlja svinja. Obelisk je sagrađen na istom mjestu gdje su ga svinje ranile. Inače, visok je četiri metra, a prema nekim tvrdnjama predstavlja varijantu ranog nišana iz prvog talasa islamizacije na ovim prostorima. Uvršten je na listu nacionalnih spomenika Bosne i Hercegovine. Nedaleko od obeliska nalaze se i ostaci srednjovjekovne crkve Svetog Roka,  oko koje se  mogu pronaći stećci, među kojima je posebno interesantan jedan sljemenjak, sa motivima ljudskih ruku. 

 

Od ostalih zanimljivosti, podsjećamo vas i na nekropolu stećaka u olovskom selu Musići i rimski most na rječici Orlji.

Zabilježio Velid Džindo