ENDEMSKO BOGATSTVO BOSANSKO-HERCEGOVAČKO
Draga ABC Djeco, da prvo riješimo temeljno pitanje: šta je endem? Endem je, zapravo, imenica muškog roda! U prevodu na naš jezik – endem je ime biljke ili životinje , koja živi samo u jednoj geografskoj oblasti, kao što je, recimo, Pančićeva omorika, koja raste samo na nekoliko mjesta u Istočnoj Bosni i u Zapadnoj Srbiji!
U Bosni i Heccegovini registrovano je oko šesto endemičnih vrsta, među njima i Pančićeva omorika. To tanano, do pedeset metara visoko četinarsko drvo, je endem područja Podrinja, istočne Bosne, u okolini Višegrada i Zapadne Srbije. Ime je dobila po srbijanskom botaničaru Josifu Pančiću, koji je otkrio ovo znamenito drvo na planini Tari, godine daleke, hiljadu osamsto sedamdeset i pete!
Da vam ne zaboravim reći i to da je stablo “pančićke” visoko trideset, do četrdeset metara, i oko pedeset, do šezdeset centimetara, u promjeru, sa pravim i vitkim deblom, što rekli naučnici i profesori i učitelji: “usko – piramidalne” krošnje, ma šta to značilo, dječice draga, s onu stranu Atlantskog okeana. Zanimljivo je da Pančićeva omorika dobro podnosi hladnoću i veliku sušu, mada se ne oblači krznenim kaputima.
Da čudo bude veće, zbog izvanrednih estetskih svojstava, ova nadaleko poznata i priznata omorika, često se javlja i u gradskoj hortikulturi, jer je otporna i na dim, prašinu i ispusne plinove. I još nešto: Ova omorika raste i na strmim, krečnjačkim obroncima!
Bogat i raznovrstan svijet zaposjeo je Bosansko – hercegovačke planine, koje su pravi rasadnik endema. Dinara, Velež, Prenj, Čvrsnica, Tara, Konjuh, Bjelašnica, Čabulja, Majevica, Treskavica, Romanija…
I da ne nabrajamo više – endemi vrve na sve strane!
Pa onda i pećina Vjetrenica u Popovom polju, kladanjska i ine pećine bosanske i hercegovačke. Posvuda, nadmeću se zelene i crne žune u listopadnim i četinarskm šumama. Rojevi insekata nadlijeću krošnje drveća…Brojne endemične vrste životinja kriju se u poljima endemičnih biljaka. Za razliku od presušenih evropskih krajolika, diljem Bosne još uvijek, naveliko, lelujaju ovdašnja čuda nestvarnog bitisanja.
Mnoge biljke i životinje isčezle su ili istrijebljene širom Starog kontinenta. Za veliko čudo, evo ih i dalje, ovdje kod nas, u našoj Bosni, i uz to, još i u Hercegovini. Izležavaju se kunjajući po bosanskim šumskim proplancima, nepreglednim ravnicama i strmim planinskim visovima! Preživjele su mnoge planinske rijeke i potoci mnoge izazove i spasile od nestajanja čudesne endemske vrste. Poput prelijepih biljnih i životinjskih vrsta u i oko Hutova blata, krcatog šarenilom neviđenim.
Duž Sjeverne Bosne, savskim priobaljem, prostiru se nepregledne poljane i bjelogorični i crnogorični šumski pojasevi, prepuni endemskih vrsta svakojakih. Od sjevera, prema jugu domovine, vrvi šarenilo flore i faune. Smjenjuju se oblasti čarobne, šireći mirisni ozon diljem sve četiri strane ovoga svijeta.
Pa i brojne barske životinje množe se diljem bosanskohercegovačkih regija i krajeva. Endemske, naravno! One se naprosto utrkuju diljem nepregledne Posavine. Među njima su i vrana gaćac, bjelobrada čigra, kašikara, zelena žaba i crveni mukač.
I leptirovi svih vrsta i boja. I skakavci raznobojni…Jauče slijepo kuče, i igmanske i druge voluharice, i stvorovi isti, raznobojni… I rovčice raznorazne, i krasne! Utrkuju se medvjedi, vukovi, srne, lisice, divokoze i kune rasne, i poneki zeko zalutali…I tetrijebi raznorazni i lešinari i orlovi i sokolovi…
I daždevnjaci, zmije šarke, poskoci i bjelouške i uz to još i insekti endemični i problematični, jer često ujedaju svakog putnika namjernika, ne pitajući ga ko je i odakle je.
U tim živopisnim krajevima nema šta nema od endemskih vrsta! To zna i medo koji se evo, nakon ručka, izležava na vrh planine, igrajući se sa svojim nasljednikom.
Da se na trenutak vratimo Pančićevoj omorici, koja je nekako vrlo bliska jednoj ribici, koju prozvaše još i “čovjekovom”, pa se pripadnice ženskog pola potpuno i ispravno i razložno pitaju: a gdje smo mi, žene u tome i zašto nema i nas u toj “priči” o Čovjekovoj ribici, nego stalno ponavljate jedno te isto: Čovjekova! Niko da je, makar i nakratko, ne nazove ženskom ili dječijom. Nepravda, pa to ti je!
I dok se njeno ime ne promjeni, ponavljaćemo u sebi i među drugima da je među šesto endemskih vrsta, i Čovječija ribica, ali i Bosanski mrki medvjed, Bosansko - hercegovački vuk, Bosanski dičak, Bosanska mišjakinjica, Bosanski staračac…
Pa onda i Vrtoglavko, Hercegovački zvončić, Knapov karanfil, Halačija, Dinarski dimak, Prijatna kandilka, Vraničko zvonce, Zvonce Sutjeske, Mehko-usna pastrmka, Turski klijen, Močvarna rovka, dvobojni šišmiš, Balkanska divokoza, bosansko-hercegovačka srna…
U Hercegovini, u klimi mediteranskoj, slijevaju se kolone srednjo-evropskih i južnoevropskih vrsta živih bića endemskih i miješaju se sa autohtonim vrstama. Poskakuju kraški puh i kraški miš, i kamenjak i jarebica i crkavica…Sve endem, do endema!
I skakavci, zrikavci, cvrčci i strižibube, i surlaši, gundelji i komarci…
I zamislite, tu, u pećinskom mraku, namiguju nam čovječije ribice, hitre vidre i rovčice. Malo dalje, u Hutovom blatu, Deranskom jezeru i Ribnjaku Bardač, jata ptica močvarica utrkuju se za plijenom.
Gle, eno i žute zličarke čaplje, pa čak i običnog galeba i bjelobrade i obične čigre! U njihovom komšiluku stanuju mnogi znani i neznani endemi, pa i najveća vodena stijenica evropska i žaba baraba rana!
oOo
U poratnom bosanskohercegovačkom periodu nastavljene su naučne aktivnosti u ovoj oblasti i proučavanje raznih endemskih vrsta. Evidentni su brojni pomaci u proučavanju, recimo, vodenih insekata tvrdokrilaca i pravokrilaca, i jelenaka i mekušaca, stonoga i pauka, ali i pojedinih vrsta ptica. Oživljene su i naučne i publicističke aktivnosti naših naučnika i prosvjetara, a nadograđena je i fauna mrava Bosne i Hercegovine i to sa pedeset sedam, na osamdeset devet vrsta, te uvećana jata ptica na tristo trideset i sedam vrsta!
Nastavljena su istraživanja i na drugim brojnim endemskim poljima i vrstama.
Očito, naša domovina Bosna i Hercegovina je, što rekli - van svake sumnje, zemlja sa izuzetno bogatom endemičnom florom i faunom. Sa preko više stotina endemičnih vrsta, ona predstavlja jedno od središta endemizma ovoga dijela Evrope, tvrde istraživači.
Podsjećamo, Organizacija Ujedinjenih naroda je 2010. godinu proglasila “Međunarodnu godinu posvećenu očuvanju bio-raznolikosti”. Brojne vrste endemičnih biljnih vrsta su sve više ugrožene. Uz više stotina endema, ugroženo je još oko dvjesto različitih vrsta biljaka, životinja i gljiva.
Mnogi znani ljudi u ovoj zemlji, mahom stručnjaci, stalno upozoravaju našu javnost i mnoge političke /ne/radnike, da konačno zasuču rukave i učine nešto kako bi zakonska regulativa u ovoj oblasti konačno bila donesena i dorečena pa tako da bude konačno pouzdani garant zaštite ugroženih vrsta. Valja ono što je još ostalo – a ima ga u našoj domovini i previše – zaštiti za generacije koje dolaze. Posebno kad je u pitanju zaštita ciljanih biljnih vrsta i životinja, koje žive isključivo na prostoru BiH i čiji opstanak zavisi isključivo o mjerama zaštite, koje će se poduzeti, jer je očuvanje bio-raznolikosti uslov opstanka života na majci Zemlji.
Čovječe dragi, bosanski i hercegovački, ti kojem je dužnost da čuva i sačuva ono što imamo, a zbog čega si i obilato nagrađen platom i brojnim beneficijama, zasuči već jednom rukave i spriječi daljnje uništavanje života, koji još snažno “fercera” bosansko-hercegovačkim šumama, livadama i gorama, u riječnim priobaljima i na našim jezerima. Sačuvajte obilje endemsko, koje poput gejzira, još izvire na sve strane bosanskohercegovačke.
I shvati jednom zauvijek da većina ovih biljnih vrsta živi na nedirnutim bosansko-hercegovačkim prostorima, koji su u svijetu poznati kao prostori sa relativno očuvanim kulturno - istorijskim vrijednostima.
Velikim trudom moguće je zaustaviti daljnje propadanje i tiho nestajanje mnogih endemskih vrsta, kojim je, JOŠ UVIJEK, prebogata naša domovina Bosna i Hercegovina! Odgovornim radom i razumnom politikom stići ćemo svi do ekonomskog boljitka!
Pa čak i u ovim izazovnim i preteškim vremenima opustjelih sela i kasaba, stranci, mahom turisti, u sve većem broju, jure zemljom Bosnom i Hercegovinom, ne pitajući za cijenu. Uz brojne Amerikance, Arape, Evropljane, Australce, i ine, pridružite nam se i vi, tokom ovogodišnjih odmora vaših roditelja. I, poput hitre rijeke, preplavite naše krajeve, gradove, sela, livade i planine.
Vrata su vam - onako endemski rečeno - širom otvorena!