BH HUMORISTI - IZBLIZA

 Pitali jednom prilikom radoznalci znamenitog francuskog filozofa i naučnika Anri Bergsona, stručnjaka za plač i smijeh, šta je, zapravo, PLAČ, a on im, kao iz topa, odgovorio: “Ljudi moji, PLAČ je specifičan smijeh čovjekov”!  

Minulo je pet decenija od kada sam čuo za druga Bergsona i njegovu izreku, ali mi ni on, niti njegova izjava, nikako da “siđu” s’ uma.

Došlo evo vrijeme da vam, draga dječice, okupljena oko nesvakidašnjeg Tima ABC DJECA, prenesem makar i djelić moje životne priče o najpoznatijim bosansko-hercegovačkim humoristima, šeretima i šaljivdžijama, koji su uljepšavali živote naše i živote predaka naših u dvadesetom i prvim decenijama dvadeset i prvog stoljeća.

A evo kako je otkucavao bosanskohercegovački humoristički sat u ovoj miloj državi, čiji stanovnici nisu mogli živjeti bez šale ni u najtežim - ratnim uslovima…

“Svakoj vladi – treba jedan Adi”, govorio je poznati hrvatski pisac Gustav Krklec, misleći na Adija Mulabegovića, nadaleko poznatog i priznatog  sarajevskog i bosansko-hercegovačkog karikaturiste i ilustratora, bez kojeg je bilo teško zamisliti i jednu ovdašnju novinu ili knjigu…

 

 

 

Najveći hodoljub, pisac i humorista među ovim darovitim i mudrim i talentovanim Bosancima i Hercegovcima bio je, van svake sumnje, doajen pisane riječi i naše karikature Zuko Džumhur. Njegov serijal “Hodoljublje” je putopis kojem nije bilo niti će zadugo biti ravna! 

Vlado Dijak Zuko Džumhur

Godinama sam se družio sa boemom i humoristom Vladom Dijakom, koji je napisao na stotine nezaboravnih priča, prožetih nesvakidašnjom šalom i smijehom. I danas, u kultnoj mehani po imenu “San”, u centru olimpijskog Sarajeva, sa zida nam se osmjehuju riječi “…čika Vlade… “, koji je godinama završavao poruke sa dopisnica na isti način, hodeći po zemlji bosanskoj i šaljući poruke dragim kolegama i posebno kolegicama, zaposlenim u tadašnjem “Radio Sarajevu”, u famoznoj Ulici “Danijela Ozme”, broj 7.

Nikada neću zaboraviti jedno ljetno jutro, u bašti hotela u jednom malom bosanskom mjestu, godine 1976… Naime, kao mladom kolegi naredio mi je čika Vlado da mu smislim neki lijepi pozdrav za jednu neimenovanu drugaricu u Radio-Sarajevu, koju je beskrajno poštovao. Ali, govorio mi je, pozdrav mora biti krajnje aktuelan i poseban. Sve što sam smislio, u tih nekoliko minuta, čika Vlado je, bez dvoumljenja, odbio! A onda mi je u jednom trenutku palo na pamet da bi bilo najbolje da, uoči skore Sarajevske bijele olimpijade, kolegici uputi sljedeći pozdrav:” Dragoj kolegici “toj i toj” upućujem  s’ planine vreli olimpijski pozdrav”, a istog trena se Vlado “naheverio” preko stola i poljubio me ravno u desni obraz”. Ačkosum, pohvalio me je na bosanskom jeziku!

Draga djeco, za vašu informaciju, čika Vlado je napisao više kultnih pjesama za vrhunske pjevače. Najpoznatije od njih su pjesma “Selma”, koju su maestralno otpjevali čuvena sarajevska grupa “Bijelo dugme” i Zdravko Čolić “Čisti, bijeli snijeg” Arsen Dedić i “Betonska brana”, koju su otpjevali sarajevski Indeksi. 

Humorista Vlado Dijak objavio je knjige pjesama “Ambasador boema”, “Partizanske pjesme”, “Ljubičasti kišobran”, kao i romane “Kafana San”, ”Topovi i slavuji” i “Crni konj.” Kao znameniti humorista dobio je nagradu “Zlatni Jež”. 

Sa mnogima od tih veseljaka sam odrastao. Radio i povremeno se družio sa nekima od njih. Veselio se i smijao slušajući njihove aforizme i šale i čitajući njihove humoreske, a, nažalost -  pratio i mnoge od njih na neka od sarajevskih grobalja.  

Enver Mehmedbašić

Od Rejhana Demirdžića i Nikole Škrbe, do Envera Mehmedbašića, Adija Mulabegovića, Rudija Alvađa, Omera Zorabdića, Ivana Gavrilovića, Ćamila Sijarića, Šukrije Pandže i brojnih drugih bosanskih i hercegovačkih majstora za ispisivanje nezaboravnih riječi i rečenica, ali i šala i humoreski. Nikola Škrba bio je jedan od najistaknutijih humorista Radio-Sarajeva. U saradnji sa humoristom Nedeljkom Opančićem bio je i autor emisije “Selo veselo”, krcatom veseljem, humorom i pjesmom.

Rejhan Demirdžić bio je bosanskohercegovački pozorišni, filmski, radijski i televizijski glumac i televizijski scenarista. Prvi glumački nastup imao je u sarajevskom Narodnom pozorištu 1943. godine. Glumio je i u pozorištima u Šapcu, Titovom Užicu i Nišu, u periodu 1945-1955. kada se vraća u Sarajevo. 

Bio je veliki majstor glumačkog zanata - glumac koji nije imao svoj fah, već je mogao uspješno glumiti i mangupa i nacističkog oficira i bega i gradskog gospodina, pisali su ondašnji printani mediji. Glumio je u šesnaest be-ha filmova i u pet gledanih serija: Karađoz, Porobdžije,Tale, Kože i Zlatna jabuka i devet paunica i za svoj rad je nagrađen Šestoaprilskom nagradom Sarajeva.

Momo i Uzeir

Dubok trag u bosansko-hercegovačkoj humorističkoj branši ostavio je i Enko Mehmedbašić, koji je u kultnoj sarajevskoj mehani “Park” ili “Parkuša”, pune četiri decenije, uvijek za istim stolom, ispijao kahvu i tu su se rađale njegove brojne humoreske i putopisne reportaže.

Kultna emisija “Selo veselo” Zlatka Prlende bila je svojevrsno duhovno okupljalište za brojne majstore. Riječ je o jednom od najvećih projekata na jednom radiju u našoj domovini, u kojoj je znatan prostor rezervisan upravo za humor, koji se pokazao kao stvarni i najbolji lijek za svaku dušu na ovom svijetu! Prosto je nevjerovatno koliko se građana ove zemlje okupljalo na snimanju ovog neponovljivog radijskog serijala! 

Postoji u narodu jedna šala, koja se ponavljala u to doba, a koja je glasila: “Da se Zlatko Prlenda, uz druga Tita, kandidovao za predsjedniika, sigurno bi pobjedio Josipa Broza”!

 

Pričalo se također da je, nakon prve emisije, u radijsku redakciju stigla ogromna torba, puna pisama, u kojoj narod daje podršku ovoj emisiji, pa je dužina emisije produžena na puna dva sata.

Na veliku podršku naišle su i emisije "Mikrofon je vaš" i "Subotom uveče". Bili su to zlaćani trenuci radijskog programa, koji nikada kasnije nije dostigao takav vrhunac.

I danas, mada u poodmaklim godinama, uveseljavaju nas bosansko hercegovački humoristi Nedeljko Opančić, Momo Dragičević, Ismet Horo, Osman Džiho, Enver Šadinlija i drugi veseljaci.

                          Humoristi Momo Dragičević i Nedeljko Opančić  

Humorista Nedeljko Opančić kaže da sada, preciznije u 2022. godini, nažalost, “…više ni jedne novine nemaju tu humorističku crticu, a kamoli stranicu, jer svaki radio je u to doba imao humorističku emisiju”. Probao je nešto uraditi Osman Džiho, ali je on govorio tuđe tekstove.

Osman Džiho

 

 

.

Humorista Ismet Horo, svojim radom, podsjeća na francuskog komičara Burvila, kaže Opančić.

Brojni skečevi najpoznatijeg bh. humoriste Ismeta Hore, “sabrani” su na njegovom četrnaestom CD, izdatom pod nazivom “Daj, šta daš”. 

– To je ono što naši ljudi lahko razumiju, kaže Horo. Na prvo slušanje - sve je razumljivo i jasno! Na drugo slušanje ljudi počinju razmišljati o nekim stvarima i obično svako pronađe sebe u mojim skečevima – zaključuje ovaj bosanski humorista.

Sličan uspjeh imale su i brojne predstave, poput one naslovljene “Ja, mahaluša”. Emisija je proglašena najgledanijom predstavom svih vremena u Bosni i Hercegovini!

Humorista Osman Džiho godinama živi i radi u Njemačkoj. Ovih dana u Štutgartu ovaj humorista, imitator i televizijski voditelj proslavio je dvijestotu emisiju, pod naslovom “U tuđoj avliji”, koju emituje sarajevska televizija “Hajat”.

- Razmišljam da pokrenem uskoro formiranje Vlade BiH u dijaspori, poručio je kroz smijeh humorista Džiho. 

Humorista i satirista Momo Dragičević je, zajedno sa Rudijem Alvađom i Rejhanom Demirdžićem, stvorio legendarne likove Momu i Uzeira, iz kultne emisije Radio-Sarajeva CIK-CAK. Objavio je knjigu aforizama “Sarajevski dum dum aforizmi”.

Najzad, “Top lista nadrealista” bila je sarajevska humoristička serija, tokom devedesetih godina prošlog stoljeća. Prvo kao radijska emisija, poznata i kao “Primus”, a zatim i kao TV serija. Serija se, uglavnom, stvarala u skeč formatu.