BOSANSKOHERCEGOVAČKI NACIONALNI PARKOVI:
HUTOVO BLATO
Dragi mališani i djevojčice, okupljeni pod krovom Tima ABC Djeca, da na samom početku riješimo dilemu zašto su naši preci nadjeli ime znamenitom ptičjem rezervatu i nadaleko poznatom Parku prirode Hutovo blato?! Zašto baš Hutovo blato, pitate se vjerujemo i vi?
Tragali smo za dvjema legendama. Onom starom sedam stoljeća, koja govori o bogatom Gavanu i njegovim dvorima i veže se za više mjesta, među njima i za Hutovo blato.To je priča o oholom bogatašu, kojeg je Stvoritelj kaznio zbog bahatosti i škrtosti. Navodno, Dobri se spustio sa nebesa i kaznio Gavana i njegovu suprugu, njihovu djecu i sve Gavanove dvore. U tim trenucima nebom su zaparale munje i zagrmili gromovi, zatresla se i otvorila zemlja i svi Gavani i sva njihova imovina, potonuli su za tren u duboku provaliju. Druga, pak, legenda kaže da riječ Hutin znači na grčkom soko. Potražio sam objašnjenje bosanskog akademika Muriza Spahića, koji mi je pojasnio da je Hutovo blato nekada bilo ptičje stanište, na kojem se, sa drugim pticama, hranio i soko, mada nije bio ptica močvarica.
I tu je kraj priče o porijeklu naziva Hutovo blato. Ukoliko vi, u međuvremenu, ne nađete neku bolju i pouzdaniju i zanimljiviju legendu.
Znameniti ptičiji rezervat i nadaleko poznati park prirode Hutovo blato nalazi se na udaljenosti od pet kilometara od mjesta Čapljina, te petnaestak kilometara od Jadranskog mora !
Prvi put posjetio sam ovaj biser prirode dvije hiljade i četvrte godine, kao putopisac Federalnog radija.
Sjećam se - bilo je sparno ljetno popodne, kada smo napokon vozač, snimatelj i moja malenkost, s magistralng puta, u daljini ugledali četinarsku šumu, kojoj hrlimo, a koja neodoljivo podsjeća na ogromni frižider, do vrha napunjen mirisom smole. Na jednom od proplanaka ubrzo nam se ukazala prelijepa planinska kuća, sazdana od trupaca jele i bora. Golim okom i vlastitim čulom mirisa smo još iz automobila osjetili da će višesatno znojenje na magistralnom putu Sarajevo - Čapljina završiti u debeloj hladovini četinarske šume.
Tu su nas dočekali ljudi koji su upravljali Parkom prirode, a uz njih su nas dočekali oblaci komaraca, koji će nas dan i noć neumorno ujedati do mile volje!
Tako smo se obreli na obali jezera što se Hutovo blato zove. Prostire se na oko osam hiljada hektara i čine ga Gornje i Donje Hutovo blato.
Domaćini nam pojašnjavaju da ovaj nesvakidašnji ptičji rezervat čine Deransko jezero, Svitava, Jelim, Škrka, Drijen i Orah. Najpoznatiji vodotok u ovom Parku prirode je rijeka Krupa, koja ističe iz Deranskog jezera. Ova rijeka je posebna po tome da teče u oba smjera. Uzvodno i nizvodno! Pitate se kako? Pa, jednostavno: kad se poveća vodostaj rijeke Neretve, ona potisne Krupu prema izvorištu, odnosno Deranskom jezeru!
Zanimljivo je da je dvije godine prije zalaska dvadesetog stoljeća, Međunarodni savjet za zaštitu ptica uvrstio Hutovo blato na listu međunarodno važnih staništa ptica, a tri godine kasnije rezervat je upisan i na listu močvara od međunarodnog značaja i registriran je u pariškom Direktoratu UNESKO-a!
Šta mislite, dragi naši mališani, ali i vi stariji, koji čitate ove redove, koliko vrsta riba ima u vodama „Hutovog blata“?
Da vas ne zamaramo - čak dvadeset i dvije! Dobro ste čuli – 22, od kojih su najpoznatije one endemske, što znači - živa bića, čiji je broj ograničen na određeno zemljišno područje: zubatak, neretvanski vijun i glavočići. Naši domaćini su nam sa zadovoljstvom govorili kako je, prema posljednjim istaživanjima, utvrđeno više od šest stotina biljnih vrsta i stotinu šezdeset i tri vrste ptica iz trideset devet “porodica”!
Jedva smo čekali da ljetnu vrelinu zamjeni jezerska svježina i da svojim očima vidimo te beskrajne ljepote, ispunjene mnoštvom ptičjih glasova.
Domaćin nam je osigurao čamac, pa smo plovili kroz taj čarobni svijet ptica i jezerskih životinja. Sa uživanjem smo posmatrali ptičje šarenilo, čije perje se presijavalo u mnoštvu neobičnih boja, na avgustovskom zalazećem suncu. Oduševili su nas mnogi podaci o Hutovu blatu, pa i onaj da je on bio i ostao najveće zimovalište ptica u Evropi!
Uz stotinu i šezdeset tri vrste ptica, ovdje “stoluju” i četiri tipa vegetacije: močvarna, vodena, livadska i šumska! Riječ je o šest stotina biljnih vrsta, kao i četrdeset i četiri vrste jegulja i šarana! Tu su još, uz ostale, i dvjesto četrdeset vrsta ptica močvarica, jedanaest vrsta gmizavaca, sedam vrsta vodozemaca, te brojnih vrsta neistraženih insekata, kukaca i gljiva.
Nakon višesatnog plovljenja Hutovim blatom i brojnih komaraca, koji su nam “pravili društvo”, slatko smo zaspali u brvnari pored jezera. Ujutro, pred povratak kući, pred ogledalom smo dugo, dugo… kroz smijeh, prebrojavali crvenila po licima i tijelima, koja su nam, “za uspomenu i dugo sjećanje”, poput pečata, utisnuli brojni komarci.
Pa, velim: I neka su, vrijedilo je vidjeti jedno od brojnih bosanskohercegovačkih prirodnih čuda, koje se zove HUTOVO BLATO. Sa nama je, put Sarajeva, otputovala i nada da ćete vjerovatno i neki od vas, kada budete posjetili domovinu svojih predaka, obići i Park prirode i nesvakidašnji rezervat u kršnoj Hecegovini, koji je samo jedan u nizu prirodnih dragulja, u zemlji našoj bosanskoj i hercegovačkoj…
