Mak Dizdar - ali i brojni drugi bosanskohercegovački pisci  preobrazili su srednjovjekovni Bosanski jezik, modernizirali ga i učinili još ljepšim. Transformacija  tog  jezika iz povelja, starih spisa i  sa stećaka, u moderni pjesnički izraz i iskaz, urađena je bez nacionalne mitologije, patetike i glorifikovanja prošlosti. Uspješan spoj tog arhaičnog bosanskog jezika i modernog poetskog iskaza rezultirao je izuzetnim pjesničkim tvorevinama čiji jezik, ne samo da stvara atmosferu tih minulih vremena, nego iskazuje najhumanija shvatanja i osjećanja univerzuma - čovjeka u svijetu.

                                       oOo

 

 

                   MEŠA SELIMOVIĆ – DERVIŠ I SMRT

 

Odlomak iz priče o pokušajima derviša Ahmeda Nurudina, šejha mevlevijskog reda, da spasi brata koji je nepravedno zatvoren za vrijeme Otomanske vladavine u Bosni

 

Ahmed Nurudin, derviš - Četrdeset mi je godina, ružno doba: čovjek je još mlad da bi imao želja, a već star da ih ostvaruje. Šejh sam tekije mevlevijskog reda, najbrojnijeg i najčistijeg, a tekija, u kojoj živim, nalazi se na izlasku iz kasabe, među crnim i surim gudurama, što zaklanjaju  širinu neba...Dvadeset godina sam derviš, a malim djetetom sam pošao u školu, i ne znam ništa izvan onoga što su htjeli da me nauče. Učili su me da slušam, da trpim, da živim za vjeru. Boljih od mene je bilo, vjernijih nema mnogo...

 

                                       oOo

 

IVO ANDRIĆ – PROKLETA AVLIJA

 

 

Prokleta avlija je naziv za poznati carigradski zatvor, u koji je, iz neopravdanih razloga, dospio fra Petar iz Bosne, kojeg su poslali u Istanbul da obavi neke samostanske poslove....

 

Zbog nekih poslova crkva je fra Tadiju Ostojića i fra Petra poslala u Carigrad. Tamo je policija uhvatila neko pismo o progonu vjernika i svećenika iz Albanije, koje je bilo upućeno austrijskom internunciju u Carigrad. Pismonoša je pobjegao, a pošto u Carigradu nije bilo drugih svećenika iz tih krajeva, uhitili su fra Petra. Dva mjeseca bio je pod istragom, a da ga nitko nije ni saslušao.

 

                                       oOo

 

SKENDER KULENOVIĆ - PONORNICA

Dragi Muhamedbeg, čula sam da se sprema da ti piše brat ti Muratbeg, pa sam ga zamolila nek metne i moje pismo, jer ja ne znam ni gdje si ni šta si. Hoće neki da prodaju kmetove, pa se velika kavga zametnula među nepodijeljenima. Pred svijetom kriju, a ja znam šta je među njima. Eto ih tamo, nek rade šta hoće, mene hoće da udaju za Sulejmanbega Topala. A kako ću dragi Muhamede?! Ja drugog prijatelja nemam osim Boga i tebe, oba mi daleko...

 

 

                                       oOo

 

EDHEM MULABDIĆ - NOVA VREMENA –

SLIKA IZ NOVIJEG ŽIVOTA U BOSNI

 

 

Vrijeme se nekako stisnulo, nit je sunce, a nit šta pada, a opet nekako ti tijesno oko srca i ne vidiš nadaleko, makar da si na visoku... Doba je dana  kad će sit i zdrav prileć da se malo po ručku odmori, pa ako i za kog, reko bi za Husejn-bega i zakleo bi se  da sad, eno  gore u konaku svom, lijepo i po tenhani na svom mehkom minderu počiva...Sio je na minder, otvorio prozor pa se zagledao  dolje u sitne talase Bosne, što šapuću tu, oko pruda...

 

                                       oOo

BRANKO ĆOPIĆ - INSERT IZ BAŠTE SLJEZOVE BOJE

Negdje sredinom godine učiteljica nam je pričala o vuku, te živi ovako, te hrani se onako, dok će ti odjednom upitati:

– Djeco, ko zna kakve je boje vuk?
Ja prvi digoh ruku.

– Evo ga, Branko će nam kazati.
– Vuk je zelen! – okidoh ja ponosito.

Učiteljica se trže i začuđeno nadiže obrve.

– Bog s tobom, dijete, gdje si to čuo?
– Kaže moj djed – odvalih ja samouvjereno.
– Nije tačno, vuk nije zelen.
– Jeste, zelen je! – neočekivano se uzjogunih ja kao pravi unuk čestitog djeda  

  Rade.

Učiteljica mi priđe sasvim blizu, ljutito uzriki u moje lice i povuče me za uvo.

– Kaži ti svome mudrom djedu da to nije istina. Vuk je siv. Siv, zapamti.
 

Skoro plačući otklipsao sam toga dana kući i šmrcajući ispričao djedu sve što se u školi dogodilo. Ni slutio nisam kakva će se bura oko toga podići.

Šta! Pred čitavim razredom njegovog unuka, miljenca, tegliti za uši, a uvaženu starinu posprdno nazvati mudrim, bolje rečeno, budalom! Dotle li smo došli? I još reći da vuk nije zelen već nekakav... hm! E, to ne može tek tako proći. Sjutradan, pušući poput guska, djed je doperjao sa mnom u školsko dvorište i pred svom dječurlijom razgalamio se na učiteljicu:

– A je li ti, šiškavico, ovakva i onakva, ti mi bolje od mene znaš kakav je vuk, a? Nije zelen? Pazi ti nje! Ja se s vucima rodio i odrastao, čitavog vijeka s njima muku mučim, a ona ti tu... Po turu bi tebe trabalo ovim štapom, pa da se jednom naučiš pameti, izvika se djed i rasplaka učiteljicu...

                                       oOo

ĆAMIL SIJARIĆ - NAĐOH STARCA GDJE LEŽI KRAJ KAMENA

Nadjoh starca gdje leži kod kamena

Upitah ga zašto tu leži, zašto je sam

Odgovori mi – zar ne vidim da je u društvu

Da je pokraj njega kam

 

 

Šta bih drugo do da slomim drvce

I bacim niz vodu da te nađe

Nemam ništa do to drvce

Nemam lađe...

 

oOo

MAK DIZDAR - MODRA RIJEKA

 

Nitko ne zna gdje je ona

Malo znamo al je znano

Iza gore iza dola

Iza sedam iza osam

I još huđe i još luđe

Preko mornih preko gorkih

Preko gloga preko drače

Preko žege preko stege

Preko slutnje preko sumnje

Iza devet iza deset

I još dublje i još jače

Iza šutnje iza tmače

Gdje pijetlovi  ne pjevaju

Gdje se ne zna za glas roga

I još huđe i još luđe

Iza uma iza Boga

Ima jedna modra rijeka

Široka je duboka je

Sto godina široka je

Tisuć ljeta duboka je

O duljini i ne sanjaj

Tma i tmuša neprebolna

Ima jedna modra rijeka

Ima jedna modra rijeka –

Valja nama preko rijeke

 

oOo

MUSA ĆAZIM ĆATIĆ - POVIJEST MOJE OTADŽBINE

 

Evo te gledam zanesenim okom

Povijest draga domovine moje

Srce mi strepi a desnica dršće

Stranice svete prevrćući tvoje

 

I duša mi se puna poštovanja

Pobožno svakoj tvoj riječci klanja

Na javor guslam u najslađem zboru

Tebe su vile moga roda vile

 

I svaki spomen prošlosti nam slavne

Ko svet amanet  u Te su nam slile

Da svojim žarom sred našije grudi

Stari nam ponos i viteštvo budi

 

O knjigo slave ja u Tebi vidim

Junačkog Tvrtka i sve svoje pređe

S handžarom oštrim u desnici snažnoj

Ponosnoj Bosni kako brane međe

 

*Manje poznate riječi iz Bosanskog jezika*

 

Derviš -  Muslimanski mistik - sljedbenik mističnog učenja o Islamu

Doperjati-  Dopuziti, nevoljno doći

Drača-  Bodljikavi listopadni grm 

Gudure - Kanjoni, klanci, vrletne planine

Kam –    Kamen-pjesnički izraz, divovski ogromni kamen ili stijena

Kmetovi - Seljaci, oni koji rade za bogate 

Konak – Prenoćište, sjedište austrougarskih namjesnika

Minder - Dušek ili slamarica na kojoj se spava

Otklipsati – Bezvoljno se vratiti kući

Prud -     Ili sprud – nanos pijeska iznad nivoa mora ili rijeke

Svećenik – Vjerska osoba koja obavlja vjerske poslove

Šejh - Duhovni vođa i učitelj - najviši autoritet  uleme

Šiškavica-  Jezikača, varoško žensko

Tmača- Sivilo, tama, šutnja 

Tmuša - Močvara, pomrčina

Uzjoguniti se - Tvrdoglavo se boriti za svoj stav, inadžije

Žega -  Sparina, vrućina, omora