I dok nam je kretanje u životnom prostoru još uvijek ograničeno, razmišljam kako bismo sve mogli uljepšati, svaki novi dan, pa mi u tom prebiranju po uspomenama na um padoše brojne zaboravljene igre iz našeg djetinjstva.

Draga ABC Djeco,  u ovom drugom pandemijskom proljeću po redu, u kojem smo prinuđeni da najveći dio vremena provodimo u kućama i stanovima i pred našim laptopima i tabletima, predlažem vam da zamolite svoje roditelje da vas u ovoj izolaciji provedu kroz minula vremena i ispričaju vam, recimo, kako su se i čime su se sve igrali i zabavljali oni,kad su bili ovako mali, kao što ste vi sada.

Podsjetiću vas i sam na neke od tih dječijih igara,kojima smo uljepšavali svaki naš dan odrastanja!

A potom – neka vam i oni ispričaju svoje dosjetke svakojake,kada završe svoje poslove i vrate  se u vaše stanove i kuće.

Znam, dobro znam - draga djeco - da je nekima od vas vjerovatno dosadno slušati priče o našim klikerima, lastikama,bacanju kamena s ramena... u vrijeme kada smo okupirani androidima,telefonima i kompjuterima,ali, ako su roditelji baš zauzeti nekim svojim neodložnim poslovima, preuzimam obavezu da vam ispričam čega se  sjećam od tih nekoliko igara i kako su se one zapravo igrale.

Krenimo redom. I utonimo u zamišljenu galamu djece iz brojnih dvorišta oko nas.

Recimo – igra „okoš bokoš“ igrala se tako što bismo, mi djeca, ispružili ruke,skupili šake u pesnice i izabrali  jedno dijete između nas, koje bi svojom stisnutom šakom blago dodirivalo stisnute šake druge djece brojeći udarce i izgovarajući riječi „okoš,pokoš,pr.e kokoš, pita baja:kol'ko tebi treba jaja“. Dijete, na čijoj ruci se zaustavi taj drugar, recimo odgovara: „deset“ ! Tada bi dežurno dijete obilazilo djecu brojeći do deset i na koga padne posljednji broj, to dijete ispada iz igre.

Ako vam se ne sviđa ta igra, probaj sljedeću,omiljenu dječiju igru iz našeg djetinjstva. Igra se zvala:“Ide maca oko tebe“. Djeca čučnu i naprave krug, a da pritom ne smiju gledati oko sebe.Dijete koje obilazi oko njih, sa maramicom u ruci, pjeva pomenutu  pjesmu:“Ide maca,oko tebe,pazi da te, ne ogrebe,čuvaj mijo rep,nemoj biti slijep,ako budeš slijep,otpašće ti rep“.

Djevojčice su, pak, najradije igrale igru „Lastika/guma“,a ovako se igrala ova igra: „Lastika“ se igrala na prstiće u parovima ili u troje.Uvijek je negdje bila takozvana „spasa“,a riječ je o djevojčici spasiocu,koja je najbolje igrala igru „lastike“,pa je obično uskakala da ispravi grešku.U slučaju da i ona pogriješi i stane na gumu,svoju igru bi zaigrao novi par,a ove djevojčice bi držale lastiku.Pobjednik je bio ko prvi stigne do više prstića.Potom bi djeca skakala, uz pjesmu „Ema esesa“.

Ako vam se ni ova igra nije dopala, nudimo vam i narednu. U ovoj igri učetvuje  obično nekoliko mališana.Jedno dijete je zapisničar, kod kojeg dolaze ostala djeca i daju poznata imena,naprimjer -  Lili ili Zmajko. Lopta se, potom, stavi na obilježeno mjesto,svi se okupe oko nje,a zapisničar proziva:

“Neka bije,neka bije...Zmajko“! Ostali se razbježe dok Zmajko ne stavi ruku na loptu i kaže „stop“! Tada svi moraju da stanu u mjestu i koga Zmajko pogodi loptom, taj dobija minus! Dijete koje prvo prikupi tri minusa ide u takozvanu „malu penziju“,dok neko drugi ne uhvati loptu.Potom on ponovo ulazi u igru,a dijete, koje dobije šest minusa,gubi pravo da više igra i biva isključeno iz grupe. Ako nemate ništa protiv, još samo jednu igru da vam predložimo,a na kraju ćemo vam nabrojati i druge igre, pa zamolite roditelje da vam oni objasne kako se zapravo one igraju.

Igra se zove „Između dvije vatre“ i ona se takodje igra loptom,a cilj je okupiti što više djece, koja se rasporede tako da, sa jedne strane njih bude pet, do šest,a s druge strane isti broj igrača druge ekipe. Na sredini,između dvije ekipe, nalaze se djeca,koja  pokušavaju da uhvate  loptu ili da je izbjegnu. U slučaju da nekoga pogodi lopta,taj ispada iz igre i tako sve dok ne ispadnu svi.Potom se djeca  mijenjaju,ali svaki put, kada neko uhvati loptu,kojom je gađan, ima pravo da pozove nekoga drugog,odnosno da uđe jedan igrač, koji je ranije ispao iz igre.

A sada, evo sedam naziva  igara i ukoliko želite da ih naučite,neka vam roditelji ili nane/bake i djedovi objasne kako se one igraju. Naravno,ukoliko i sami nisu zaboravili!

Te igre se zovu:“Care,pacare,koliko je sati“, „Olimpijade dječije /Titove/ brigade“, „Truhla kobila“, „Sandokan ili čepalice“,“Partizani i Nijemci“,“Ćorava baka“ i „Okolo salata“. Pa, ko voli – nek izvoli“.