Iza nas su najvreliji ljetni mjeseci, u kojima smo, makar i na kraće vrijeme, predahnuli od pandemije korona virusa ! Oživjeli gradovi, sela, rijeke i jezera, sinja mora i okeani. Sijevnula lica bez maski!

Mjesecima, ni traga, ni glasa od naših turističkih radnika – Lilly i Zmajke. Uzaludno birali njihove telefonske brojeve, ali od njih - ni traga, ni glasa. Pretpostavljam da su ovog ljeta izabrali neko lijepo skrovište, kako bi uživali u čarima ljeta. Ili su, preko okeana, nečujno pobjegli u domovinu, ne javivši nam se kao što su to uvijek činili.

Početkom avgusta, potpuno neočekivano, zazvoni telefon u našoj redakciji Aplikacije ABC Djeca. Šta mislite ko je bio s druge strane telefonske žice? A Zmajko i Lilly, a ko bi drugi !

ZMAJKO: Halo, trebali smo nekoga iz Aplikacije ABC Djeca?

REDAKCIJA: Dobili ste upravo nas, dragi Zmajko. Pa gdje ste tolike mjesece ? Telefoni vam isključeni, ni traga, ni glasa od vas!

LILLY: O dragi naši, mašemo vam evo, Zmajko i ja, i to sa planine, kojoj ne znamo ni imena, ni lokaciju. Vjerujte, toliko nam je lijepo, da nas nije uopšte briga kako se planina zove!

REDAKCIJA: O, hvala Bogu da ste se javili! Ljubazno vas molimo da nam ispričate, onako na tenane, gdje ste proveli ovo ljeto? Nadamo se da ste za nas pripremili obilje zanimljivih priča! Zavidimo vam mi iz redakcije i jedva čekamo da nam ispričate redom sve što ste vidjeli i doživjeli na vašim putovanjima ! Tako smo radoznali, da ne možemo više ni minute čekati.

 

 

ZMAJKO: Potpuno vas razumijemo i nećemo više ni sekunde da vas držimo u neizvjesnosti. Mi smo ovog ljeta dugo razmišljali gdje da provedemo odmor. Pominjali smo Nijagarine vodopade, Dominikansku Republiku, Indiju…I odluka je nenadano pala, a za to je zaslužna moja Lilly, koja je rekla: Vežimo pojaseve i – pravac, domovina!

LILLY: Upravo tako, dragi naši ABC Deovci! Naravno, nas dvoje zakleli smo se Olimpijadom u Japanu da vam nećemo danas precizno kazati naše koordinate i naziv bosanskohercegovačkog mjesta u kojem ljetujemo. Reći ćemo vam samo da se mjesecima rijeke turista neprekidno slivaju niz brda i ravnice u ovom kraju naše prelijepe domovine Bosne i Hercegovine!

ZMAJKO: Puni smo impresija, dragi naši. Ne možemo vam, naravno, ispričati sve šta smo doživjeli ovdje proteklih mjeseci. Lilly i ja smo se dogovorili da vam ispričamo ovoga puta samo dvije, stvarno istinite priče! Zapamtite dobro: priče su istinite i mi smo ih otkrili sasvim slučajno !

LILLY: Znam da vam izgledamo previše zagonetno, ali, jednom dogovoreno – za sva vremena ispoštovano! Hajde Zmajko, počni priču, a ja ću se spustiti do onog bistrog potoka i donijeti nam svježe vode, kojoj ni najledenija, čuvena Coca cola, nije ravna!

ZMAJKO: Važi, Lilly, samo pazi i drži se puteljka! Ovako, dragi moji…Nas dvoje smo dugo, dugo vijećali gdje ćemo provesti juni, juli i avgust i odlučili smo doći - u domovinu. Umjesto na more uputili smo se u jednu bezimenu bosansku planinu ! Na čist zrak. Među ptice, šumske životinje, bumbare, pčele … Među pse, ovce, krave i konje. I nagledali se i nauživali bistrih rijeka, šuma, planina i livada i - ponekog jezera.

LILLY: Dok se ti Zmajko napiješ ove čiste i ledene vode, da ja našim dragim ABC Deovcima kažem da uživamo evo već treći mjesec na ivici jedne velike šume, u vikendici zaogrnutoj zelenilom. Spavamo kad hoćemo i koliko hoćemo. U kućni sat, koji se klati na zidu ni kriv ni dužan, niko od nas ne gleda - briga nas koliko je sati!

Naš domaćin nam je ostavio ama baš sve, od krompira i paprike, paradajza i buranije, luka, mrkve i salate, pa sve do ukusnih malina, kupina, aronija ….Ama, nema čega nemamo!

Imamo i domaći ječmeni i kukuruzni hljeb. Nigdje blizu nema ni prodavnice, ni pošte, ni policije, ni zelenih pijaca... Stalno nam - danju noću - svira orkestar, sastavljen od svih znanih i neznanih ptica! Ama, raj, dragi naši ! Raj…

ZMAJKO: Lilly, da ja našim čitaocima ispričam nevjerovatnu priču o našim podstanarima?! Dobro ste čuli – imamo podstanare! Nećete povjerovati, ali – to su laste! I to na balkonu ove prelijepe građevine. Nedavno su, nakon dužeg vremena, lastavice izgradile prelijepa dva gnijezda, u ćoškovima, gdje se sastaju zid i krov. Prosto nevjerovatno, kažem! Prije desetak dana na svijet pristigoše i četvero njihovih ptića!

LILLY: Kakvo je samo zadovoljstvo, dragi moji, pratiti kako njih četvero, uz prelijepi cvrkut, stalno izviruju iz gnijezda, iščekujući  majku da se sa zrnevljem u kljunu pomoli sa nepreglednih žitnica punih pšenice, ječma i kukuruza. Oduševljeni njihovim pijukanjem i cvrkutom, mi se sakrijemo u ćoškove balkona i tako skriveni, pratimo to njihovo prelijepo dozivanje za majkom, da požuri sa žitom!

ZMAJKO: Iznenadilo nas je otkuda baš u tom prohladnom planinskom selu tolike lastavice, a potom i - galebovi iznad rijeke?! Gotovo je nevjerovatno da na rubu šume, a podno velike planine, provode ljetne dane i noći i galebovi ! Pitali smo i jednog mještanina kako on objašnjava činjenicu da u selu prave gnijezda tolike lastavice, a da iznad rijeke lete prelijepi galebovi, koje viđamo još jedino na sinjim morima !

LILLY: I mi smo se iznenadili - kazao nam je mještanin – da u planine svraćaju jata lastavica i galebova, koji ovdje pristižu u proljeće i ostaju sve do kasne jeseni, a ponekad i do  prvih snjegova ! U početku, kada god bi izađi na balkon, na um bi nam pale lastavice i njihovi ptići i nismo znali kako izgleda lastavičji jelovnik ili kako, zapravo, lastavice hrane svoje ptiće.

ZMAJKO: Dragi naši ABC Deovci, u nastavku vam prenosimo takođe istinu, koju smo spoznali posmatrajući danima kako lasta hrani svoje ptiće. Prosto je nevjerovatno to što smo svojim očima vidjeli ! A vidjeli smo ovo čudo neviđeno: lastavica je svaki put hranila ptiće na način da je prvi put nahranila onog prvog ptića, drugi put drugog, treći put trećeg i četvrti put četvrtog! S lijeva, na desno!

 

LILLY: Kada doleti sa hranom i kada četiri ptića isture svoje slatke glavice izvan gnijezda, kako bi od majke primili svoj obrok zrnevlja, lastavica se strogo držala tog pravila da svaki put hrani drugog ptića i da ni jednom nije napravila grešku u ishrani ptića !

 

ZMAJKO: Da bi njih četvero nahranila, lastavica mora četiri puta da odleti do pšeničnih polja, da se vrati do mladih i da ne pogriješi koji je ptić na redu ! U nekoliko navrata primjetio sam da neki ptići pokušavaju da prevare majku lastavicu i da preuzmu obrok, koji im ne pripada, ali, lastavica bi reaguj svaki put na isti način: pojačanim cvrkutom grdila je ptića koji je pokušao preko reda preuzeti nepripadajuće zrnevlje ! I, tako svih narednih dana, ja sam ispraćao svakodnevno lastavicu na žitna polja i svaki put se iznova uvjeravao da kod ishrane ptića njihova majka lastavica poštuje ptičje zakone i dijeli hranu naizmjenice, jednom po jednom ptiću. I sve ih tako satima hrani i uvijek - s lijeva na desno i baš ni jednom - s desna na lijevo !

                  

LILLY: Čuli ste istinu, o kojoj ranije nismo našli traga ni u jednom listu, časopisu ili knjizi.  I ponosni smo na to naše ovoljetno otkriće! Očito, čovjek, kao najsavršenije živo biće na Zemlji, imao bi šta da nauči od lastavice i njenih ptića, ali i od cvrčaka i njihove bajkovite pjesme, koja uvijek ima tačan početak  i kraj i o čemu ćemo vam govoriti, draga ABC Djeco, u narednoj priči. Slijedi naše drugo ovoljetno čudo! Prosto je nevjerovatno kada cvrčci i šta jedu, jer po vazdugi dan - samo pjevaju! Tako glasno - da smo morali stavljati vatu u uši, kako bismo spasili ušne opne od pucanja !

CVRČAK I NEZNANI DIRIGENT

 

ZMAJKO: Spremite se – polijećemo na krilima naše druge priče, također fantastičnih događaja, kojima smo bili svjedoci! U blizini kuće, u kojoj smo boravili,  raste velika, gusta borova šuma. U njenim krošnjama dane i noći provode na stotine hiljada cvrčaka, koji povazdan cvrče tako snažno, da su slabe šanse da bilo ko od nas, makar i na jedan tren, sklopi oči i odspava koji sat.

LILLY: Da vam prvo objasnimo šta je zapravo cvrčak i odakle je rodom ovaj junak !

ZMAJKO: Cvrčak potiče iz porodice kukaca i poznat je po cvrčanju mužjaka, po čemu su ove gromoglasne bube i nazvane. Dakle, glavne galamdžije među cvrčcima su – mužjaci! Dok oni tako galame, ženke tragaju za hranom.

Tijelo im je zdepasto i zaštitne je boje, tako da ga je teško zapaziti u borovoj šumi i na njenim granama. Mužjaci imaju na kraju tijela takozvano cvrčalo, kojim ispuštaju ritmičke, prodorne zvukove, posebno za vrućih popodnevnih sati. Zanimljivo je da cvrčci, na temperaturi ispod 25 stepeni, nemaju dovoljno energije za cvrčanje.

LILLY: Ovog ljeta uvjerila sam se da je cvrčak najuporniji i najglasniji svirač vrelih ljeta. Izgledom  ovaj veliki kukac izgleda poput kore drveta i čini se gotovo neprimjetnim. Cvrčci se po danu skrivaju među lišćem. Žive od sokova, koje ispijaju iz mladih izdanaka biljaka. Pravilo običnog cvrčka je, zamislite: pjevati i ne biti primjećen od neprijatelja!

Mještanin nam je ponovno pritrčao u pomoć i ispričao da mužjak  pjeva i dodao da ova buba ima samo tri mjeseca da učini tri bitne stvari: da umilno pjeva, da voli prirodu i, nakon toga, da umre ! Tek te julske večeri čula sam svojim ušima nešto što me je u cvrčkovom pjevanju totalno zbunilo i zbog čega sam odlučila da sa vama, draga ABC Djeco, podijelim ovu i priču o lastavičjim ptićima.

O čemu se radi?