TREBINJE

Prvi put nakon rata, kada sam, u okviru obilježavanja Svjetskog dana voda posjetio ovaj čarobni grad i iz kojeg sam emitovao jednosatnu emisiju o vodama, Trebinje mi se učinilo ponajljepšim mjestom u Bosni i Hercegovini! Sa snimateljem Erminom Gadžom obišao sam ovaj grad, i dobro se sjećam da smo se nas dvojica složili u ocjeni da je riječ o, ni manje ni više, nego  “bosansko-hercegovačkom Dubrovniku”!

 

Hodeći obalama rječice Trebišnjice u to proljetno predvečerje, bili smo sto posto ubjeđeni da je ovaj grad, svojom otmjenošću, “ušutkao” svako drugo promišljanje o čaršiji  satkanoj od graditeljskog biserja! 

Prošlo je od tada trinaest godina, ali, ja i dalje razmišljam o ovom znamenitom gradu, na isti način. Mada – valja i to priznati – na mnogim društvenim mrežama i dalje svako na svoj način bira najbolje među najboljim, pa imate neki grad koji se nalazi u vrhu, recimo “Deset najljepših gradova”, a onda ga ne nađete u “Dvadeset najljepših gradova, u nekom drugom mediju”!

Koliko ljudi – toliko ćudi! 

Bilo kako bilo, ovaj hercegovački grad podno Leotar planine, kroz koji protiče istoimena rijeka, udaljen je tek sedamnaestak kilometara od Jadranskog mora i dvadeset i sedam kilometara od Dubrovnika! Miris mora vjetrovi raznose po okolnim brdima, a odatle oni slijeću i na gradsko područje, gdje je klima mediteranska, odnosno  sredozemna, sa kratkim i blagim zimama i dugim i vrelim ljetima. Ne znam da li ste čuli da je Grad Trebinje poznat po dvjesto šezdeset sunčanih dana godišnje!

Šta bismo svako od nas dali da nam grad, u kojem živimo veći  dio godine, “namiguje” suncem i da je jednostavno – “grad sunca”, kako je to riješeno upravo na primjeru Trebinja!

Riječ je o jedinom mediteranskom gradu u našoj zemlji, u kojem “stanuju” i čuvena “čovječija ribica”, ali i drvo platana, zamalo da kažem platina! A ne bih pogriješio i da sam kazao pošto je Trebinje doista platinasti grad bosansko-hercegovački!

Na svakom koraku manastiri i drugi istorijski objekti, znameniti Arslanagića most, te hercegovački sir i još po nešto iz domaće gastro ponude... Da ne govorimo o domaćem voću i povrću, sušenom voću, maslinama…

Među zanimljive podatke spada i kazivanje o stolovanju pet kraljeva, u razdoblju od devetsto dvadeset šeste, do  hiljadite godine naše ere!

Ovaj veleljepni grad, koji je ekonomski i kulturni centar regije Istočne Hercegovine, izdigao se iznad rijeke Trebišnjice u desetom stoljeću. Vele – ime mu je tada bilo Tribunija, pa su malo kasnije dva slova zamjenila mjesta i to “b” i “v” i naselje prozvaše Trivunija. 

Šest stoljeća kasnije na nekom od tadašnjih “referenduma” izglasan je naziv grada Trebinje, pod kojim raste i razvija se ovo čarobno mjesto i u kojem se diše punim plućima, bez obzira na kulturne, vjerske i druge različitosti, koje su prednost, a ne nedostatak. Nikome ne smetaju različiti stilovi izgradnje. Ni primorskom, ni austrougarskom, niti orijentalnom, pa ni ovom današnjem graditeljskom ukusu.  Pa kad jednom ukoračite u ovaj moderni bosansko-hercegovački grad, na svakom koraku dočekaće vas različiti kulturno-istorijski spomenici. Čak njih dvadeset i devet su pod zaštitom države i preko pedeset na privremenoj listi spomenika! Stoga, pojedini  statističari tvrde da je ovaj grad apsolutni rekorder po spomeničkoj građi! Početkom osamnaestog stoljeća izdžikljali su trebinjski Stari grad i u njemu Muzej Hercegovine! O Trebinju se govorilo kao i o arheološkom nalazištu, etnološkim postavkama i legati ili ugovoru o naslijeđu  najpoznatijeg trebinjskog pisca Jovana Dučića. 

Tu je zatim Anđelkina kapija, koja je postala sinonim za Trebinje. Ovu kapiju čine samo jedna, katancem zaključana vrata. Zatim, u gradu je i spomenik majci kraljeva Dragutina i Milutina, Svetoj Jeleni Anžujskoj. Grad je prepun manastira. Poznati manastir Tvrdoš poznat je po vinogradima i vinskim podrumima i sa tradicionalnim bačvama, a tu je i manastir Duži, koji je smješten desetak kilometara od grada Trebinja, koji je bio sjedište Hercegovačke mitropolije. Treba pomenuti i Petro - Pavlov manastir, smješten oko pet kilometara dalje od grada, okružen voćnjacima i vinogradima. U blizini manastira smještena je Pavlova pećina, bogata stalaktitima, stalagmitima i drugim pećinskim nakitom. 

U centru grada, pak, smješteni su Saborni Hram Preobraženja Gospodnjeg, Katedrala Blažene Device Marije i Sultan Ahmedova – Careva džamija.  Većina putnika namjernika i turista najradije svraćaju u nadaleko poznatu Ljetnju baštu, smještenu između šesnaest platana. Za razliku od sarajevske Baščaršije, o kojoj se pjeva “…Ko se jednom napije, vode sa Baščaršije….”, ovdje, u veleljepnom Trebinju, pjeva se “Ko se jednom rashladi, taj se za sva vremena i omladi…”!

  

Put nas dalje vodi do mnogih mostova na rijeci Trebišnjici,  najvećoj ponornici u Evropi, koja protiče kroz Cerničko, Gatačko i Fatničko polje, gdje rijeka ponire, da bi se nanovo pojavila južno od Bileće, ukrašena zeleno-plavom bojom.

Kako rekosmo, najpoznatiji je Arslanagića most, koji je sagradio Mehmed paša Sokolović, a poznati su i  Rimski, Geljov, Andrićev i Kameni most. 

Rijeka Trebišnjica je vodotok neobične ljepote i čistoće i najduža ponornica u Evropi, koja dijeli Trebinje na dva dijela.  Trebišnjicu spajaju tri mosta – dva kamena i jedan betonski. 

Ovo područje je i predmet arheološkog interesiranja, pa su istraživači, odmah nakon rata, utvrdili da se život ovdje odvijao od paleolita, pa sve do dana današnjih! 

U blizini Bileće pronađena je ilirska grobnica, a u sastav Rimske države Trebinje je navodno ušlo čak stotinu i trideset i pet godina prije naše ere! Brojne pronađene freske i mozaici potvrđuju da se ovdje radi o “…visoko civilizaranom životu tog vremena, na ovim prostorima”. 

Trebinjska Narodna biblioteka raspolaže fondom od preko sedamdeset hiljada knjiga i po tome je najveća biblioteka na području Istočne Hercegovine! Godine 1952. osnovan je i Muzej Hercegovine, koji se nalazi u Starom gradu, u blizini Osman-pašine džamije. 

Stari grad “Kastel” je u početku imao oblik trougla, koji je vremenom, kako se kaže - zaobljen, a svoju konačnu fizionomiju sa kulama, hendekom i bedemima dobio je u prve četiri decenije Osamnaestog stoljeća.

Trebinje je najjužniji be-ha grad. Razbaškario se u dolini rijeke Trebišnjice, na tromeđi naše domovine, Crne Gore i Hrvatske. Nadmorska visina urbanog dijela grada izosi 275 metara. Grad se nalazi na važnoj raskrsnici puteva, udaljen od Dubrovnika dvadeset sedam  kilometara, Mostara 115, Banja Luke 360, Sarajeva 230 i Beograda  480 kilometara.

Na teritoriji grada nalaze se i tri granična prelaza: dva sa Crnom Gorom, prema Nikšiću i Herceg Novom i jedan sa Hrvatskom, prema Dubrovniku.

Trebinje ima izrazito razvijen elektro-energetski sektor, te raspolaže zalihama vode, suncem i vjetrom, poljoprivrednom i prehrambenom proizvodnjom  i - ljekovitim biljem..

 Nažalost, ti resursi se još ne koriste punom parom, priznali su nam domaćini! 

Bogato kulturno-istorijsko nasljeđe, klima i povoljan geografski položaj, doprinijeli su ekspanziji turističke privrede. Sve oči su uprte upravo u turizam, kao strateški cilj. Posebnu pažnju brojnih turista, osim starog gradskog jezgra, izgrađenog u mediteranskom stilu, privlači park Jovana Dučića i specifičan botanički i ugostiteljski kompleks od šesnaest stoljetnih platana. Tu je i vojno utvrđenje sa početka 18. stoljeća, današnji Stari grad, ili Kastel, sa svojim uskim uličicama, kapijama i starinskim kamenim zdanjima, Osman-pašinom džamijom, Muzejom Hercegovine,te brojnim kafićima, restoranima i buticima.

U samom srcu grada nalazi se katolička katedrala, izgrađena početkom 20. stoljeća, a na putu za Bileću je i manastir Dobrićevo, vrijedan spomenik kulture sa freskama.

Turističku ponudu grada upotpunjuju atraktivna izletišta nadomak Trebinja. Po ljepotama izdvajaju se Jazina, Ubla, Lastva i Studenac, te mnogi restorani, sa ljetnim baštama, te hoteli, moteli i drugi smještajni kapaciteti. Značajnu ulogu u promociji grada, kao turističkog centra, ima Turistička organizacija Trebinje, koja je do sada realizovala niz važnih projekata.

Očito, Trebinje je stasalo u moderno kulturno stjecište. Postalo je grad kulture, zamišljen i ostvaren kao evro-mediteranski kulturni centar, u kojem dominiraju tradicionalne vrijednosti, ali i duhovna potreba za pozorišnim, filmskim i  književnim životom u gradu i na obalama Trebišnjice.

Tradicionalne Trebinjske ljetne svečanosti postale su manifestacija koja već niz godina, od aprila do oktobra, svojim kulturološkim sadržajima, privlači brojne ljubitelje umjetnosti. Uz to Trebinje je i ekonomski, zdravstveni, obrazovni i sportski centar Istočne Hercegovine. 

Ima svoje brojne obrazovne ustanove: škole, fakultete, muzeje, galerije, likovne kolonije, amaterska pozorišta, kulturno-umjetnička i sportska društva i brojne druge sadržaje. Tu su i tri visokoškolske ustanove: Akademija likovnih umjetnosti, Fakultet za proizvodnju i menadžment i Viša škola za turizam i hotelijerstvo.

Svakoga dana, u svakom pogledu, ovaj grad biser napreduje! 

Poštovani čitaoče,  ako još niste odškrinuli trebinjska vrata, naš savjet vam je: učinite to što prije.  Pa kad se nauživate Trebinja, eto vas za nekoliko minuta i u Dubrovnik i na obale plavog Jadrana…Pa, opet na spavanje u Trebinje.

Kako to lijepo zvuči!